2015-02-18 08:27:08 BITNO JE IZABRATI POSAO KOJI VOLITE Razgovor sa Davorom Petrinovićem, dobitnikom nagrade za najboljeg konobara na Kvarneru te nekadašnjim učenikom naše Škole U današnje se vrijeme često na konobarsku struku gleda svisoka. Smatra se lošijom od neke druge. Rijetki su vlasnici ugostiteljskih objekata koji se danas mogu pohvaliti da su zadovoljni konobarima i ostalim osobljem. Ali, kao i u svim drugim slučajevima, postoje iznimke. U ovom intervjuu razgovarao sam s dobitnikom nagrade za najboljeg konobara na Kvarneru, Davorom Petrinovićem, zaposlenikom restorana Domino u Dramlju.
Dobar dan. Ja sam Toni Pelić. Hvala Vam što ste se odazvali našemu pozivu i pristali na ovaj intervju. Za početak bih Vas zamolio da se ukratko predstavite našim čitateljima. Dobar dan. Zovem se Davor Petrinović. Rođen sam 18. svibnja 1973. godine u Rijeci. Bio sam učenik ove Škole od 1988. do 1992. godine. Prošle ste godine dobili veliko priznanje Hrvatske turističke zajednice. Proglašeni ste najboljim konobarom na Kvarneru. Jeste li očekivali tako nešto i kako ste reagirali kada ste prvi put saznali da ste nominirani za nagradu? Nominirala me Tea Car iz Turističke zajednice mjesta Dramalj. Nakon što je uzela životopis prijavila me na taj natječaj. Negdje u listopadu primio sam poziv iz Turističke zajednice grada Crikvenice da sam osvojio nagradu. Obavijestili su me da će proglašenje biti održano u prosincu. Osjećao sam se iznenađeno, sretno i da mi je ta nagrada velika pohvala za moj dotadašnji rad. Bili ste učenik ove Škole. Čega ste se prvo sjetili kada ste danas ušli u zgradu? Zgrada se dosta promijenila. Kada sam ja otišao iz Škole, zgrada se renovirala, primijetio sam da je premještena zbornica i još neke prostorije. Vidio sam da ima nekih novih profesora, ali sam sreo i bivšu razrednicu, profesoricu Toljan, kao i neke druge profesore. Budi li Vam ovaj posjet i neke posebne uspomene na suučenike ili profesore? Naravno. Sjetio sam se svoje „ekipe“ - kolega konobara. Mislim da sam ja jedini iz naše generacije koji još radi konobarski posao. Sjetio sam se i pokojnih profesora Litovića i profesora Malatestinića koji su mi predavali konobarstvo i kuharstvo. Danas se mnogi mladi ne mogu odlučiti za izbor zanimanja kojim će se baviti cijeli život. Kako ste Vi donijeli tu odluku i da li Vas je netko savjetovao? Osobno mi nije bilo teško donijeti tu odluku. Nakon završetka osnovne škole razmišljao sam i razgovarao s roditeljima i donio odluku da ću se školovati za konobara. Do dandanas nisam to požalio. Gdje ste započeli „peći“ svoj zanat? Bio sam stipendist Jadrana pa mi je prvi posao bio u restoranu Lanterna, a praksu sam obavljao u Turističkom naselju Kačjak. Jeste li ikada požalili svoj izbor zanimanja? Pa konobarstvo je ipak jedan specifičan posao: dok se ostali ljeti kupaju, mi radimo, nismo slobodni ni vikendom ni praznikom, ali kada zavolite svoj posao to vam ni ne smeta. Pamtite li neku duhovitu zgodu ili zanimljivu anegdotu iz svoje karijere? Možete li ju podijeliti sa nama? Bilo je uistinu svega: od razbijenih čaša, tanjura i ostaloga... Znate, u poslu vam se sve dogodi. Mislite li da ste u školi naučili većinu potrebnih „trikova“ za svoj posao ili smatrate da je praksa ipak bitnija? Jedan sam dio, naravno, naučio u školi, ali ipak trebate sve to i praktično isprobati da biste znali za budućnost. Mislim da se na praksi ipak više nauči. Imate li neki savjet za sve one koji se pokušavaju „pronaći“ u nekome zanimanju? Bitno je da izaberete ono što volite. Nemojte dopustiti da vam netko nametne neki posao ili zanimanje jer ako nešto ne radite s ljubavlju i voljom, naposljetku tu nema neke sreće.
Hvala Vam još jednom što ste pristali na ovaj intervju. Želim Vam puno uspjeha i novih prizanja i nagrada. Hvala vama što ste me pozvali i zahvaljujem na lijepim željama.
Toni Pelić
|
Srednja škola dr. Antuna Barca Crikvenica |