Mnogo je uspomena koje nas vežu, suza, sreće, smijeha, zafrkavanja, pjesme i prijateljstva. Nakon završetka škole neće više ništa biti isto. Odlasci u školu završit će, a stresa, usmenih i pismenih zamijenit će stres na fakultetu ili poslu. Sjedenja u školskim klupama i iščekivanja našega spasa, zvona da zazvoni za odmor više neće biti. U četiri nenadmašne godine mogu reći da vas ne mogu nazvati razrednim kolegama, već prijateljima za cijeli život. Četrnaestero ljudi kao jedan čovjek u četiri teško nadmašive godine. Što još reći?

Ovim putem želim zahvaliti Vama, dragi profesori, koji ste puno trpjeli naše ispade, gluposti, izostanke, kašnjenja, vama koje smo mnogo puta razljutili. Zbog toga vas molimo za oprost, a isto tako Vas molimo da nas pamtite po dobru, po lijepim trenutcima koje ste proveli uz nas, po svakom osmijehu koji smo izazvali i nemojte nam ništa zamjeriti.

Ovo je naš službeni rastanak od škole, Vas profesora i kolega. Na kraju, dragi naši profesori, možda će pod Vaše okrilje doći generacija ljepših, pametnijih, inteligentnijih ljudi, ali nikako ne najboljih.

Hvala vam od srca i doviđenja!

Vaš 4. e

Njihova razrednica, profesorica Ivana Miočić Badurina, također ih je otpratila prekrasnim pozdravnim govorom iz kojeg ističemo poruku za maturante:

Dragi moji, hrabro koračajte kroz život, slijedite svoje snove, ali pritom nikad ne zaboravite da je najveća vrijednost biti dobar čovjek. Kao i dosad, budite dobri prijatelji i uživajte u životu. Raširite ruke ususret budućnosti, ono najbolje tek dolazi!

Sretno svima!