Za cilj sam si postavila rezultat bolji od onog prošlogodišnjeg, a to je značilo prvo mjesto na županijskom natjecanju, a time i plasman na državno natjecanje. Znala sam što me čeka i da neće biti nimalo jednostavno, ali ja sam po prirodi veliki borac i ne odustajem lako od zamišljenog cilja. Općinsko mi natjecanje nije predstavljalo prevelik problem i ta prva zapreka uspješno je prebrođena. Na županijskom natjecanju osjećala sam laganu tremu prije ulaska u učionicu, no ipak vjerovala sam u sebe i odahnula kada sam nekoliko sati kasnije pogledala listu poretka. Moj zacrtani cilj bio je ostvaren. Oslobođena pritiska počela sam se pripremati za nadolazeće državno natjecanje, koje se održavalo od 2. do 5. svibnja u gradu Krku. Znala sam da tamo dolaze «najbolji od najboljih» iz cijele države i svi oni s istim, a možda i većim znanjem, uloženim radom i željom za što boljim rezultatom kao i ja.

Ovoga sam puta natjecanju pristupila potpuno neopterećeno, sretna što se nalazim na tako važnom i povlaštenom mjestu. Možete samo zamisliti oduševljenje moje mentorice, profesorice Ljubice Dunđerović i moje vlastito kad sam saznala da sam prva, i to s maksimalnim brojem bodova. Nevjerojatan je to osjećaj – biti najbolji u cijeloj Hrvatskoj! Cijelim su mi tijelom prolazili snažni trnci, a osmijeh mi nije silazio s lica sljedećih nekoliko dana. Uslijedile su poruke i pozivi mojih prijatelja i školskih kolega koji su se radovali zajedno sa mnom jer su uvidjeli da je to zaista nešto posebno.

Sada kad je od natjecanja prošlo već nekoliko mjeseci, mnogo mirnije i s manje euforije gledam na taj svoj uspjeh, ali s lijepim sjećanjima na vrijeme provedeno na Krku i druženje s novim prijateljima iz čitave Hrvatske s kojima me, bez obzira na rezultate, veže ista ljubav – ona prema matematici.