Jedna od najzanimljivijih zgrada u istočnom dijelu Crikvenice je ne toliko velika koliko arhitektonski zanimljiva zgrada Srednje škole dr. Antuna Barca. Ova ustanova nosi ime velikog hrvatskog književnog povjesničara, književnog kritičara i prevoditelja Antuna Barca (1894.-1955.), koji je rođen u obližnjem Kamenjaku. U ovoj školi školuje se danas tristotinjak učenika (15 razrednih odjela) u programu opće gimnazije te u ekonomskom, hotelijersko – turističkom, ugostiteljskom (kuhar, konobar) i strojarskom (vodoinstalater) programu.

Bista Antuna Barca na ulazu u školu,
djelo velikog crikveničkog kipara, Zvonka Cara (1949.)

Tradicija prosvjete i školovanja na području Vinodola duga je i snažna. Njene začetke nalazimo u djelovanju pavlinskog reda u Crikvenici od 15. stoljeća. Također daleke 1671. godine senjski je biskup Smoljanović otvorio školu za svećenike u Bribiru. Tijekom 18. stoljeća, u doba kraljice Marije Terezije i njenog sina Josipa II., otvara se u Vinodolu nekoliko pučkih škola. U 19. stoljeću na ovom području ne djeluje ni jedna srednjoškolska ustanova, pa je ovdašnja mladež srednjoškolsko obrazovanje stjecala u Senju, Sušaku, Rijeci i drugim većim mjestima.

Nove društvene i gospodarske prilike početkom 20. stoljeća nametnule su potrebu za više obrazovanih mladih ljudi. U to periodu osnivaju se prve srednje škole u Crikvenici. Godine 1902. godine otvorena je Ženska stručna škola. Godine 1908. utemeljuje se Zidarska i klesarska škola. Ta je škola 1938. godine dobila i svoju zgradu, i to je upravo ona u kojoj se danas nalazi crikvenička srednja škola. Godine 1910. otvorena je Šegrtska škola u Crikvenici, čiji je pravni slijednik i današnja Srednja škola dr. Antuna Barca Crikvenica (strojarski program). Poslije Drugog svjetskog rata, 1954. godine, Crikvenica je dobila gimnaziju, a 1964. ugostiteljsku školu.

Nacrt nove zgrade Zidarske škole izgreađene 1938. godine

Reformom školskog sustava 1972. godine utemeljen je srednjoškolski centar odgoja i usmjerenog obrazovanja. To je bila srednjoškolska ustanova koja je obuhvatila sve škole srednje naobrazbe na području ondašnje općine Crikvenica, a to su bile: Gimnazija „Dr. Antuna Barca“ Crikvenica, Ugostiteljska škola s praktičnom obukom Crikvenica, Škola za učenike u privredi Crikvenica i Drvodjelska škola „Slaviša Vajner - Čiča” Novi Vinodolski. Spomenute škole prvo su djelovale kao osnovne organizacije udruženog rada (OOUR), a od 1975. Srednjoškolski centar „Dr. Antun Barac” Crikvenica jedinstvena je ustanova s gimnazijskim, ugostiteljskim, elektrometalskim i drvoprerađivačkim usmjerenjem. 

Novom reformom srednjeg školstva 1978. godine prestaje raditi Gimnazija, a u sustav se uvode novi programi ugostiteljsko – turističkog, metalskog, elektrotehničko i drvoprerađivačkog usmjerenja. Iste godine Srednjoškolski centar „Dr. Antun Barac” Crikvenica preimenovan je u Centar odgoja i usmjerenog obrazovanja „Dr. Antuna Barca“ Crikvenica. Godinu prije nadograđen je jedan kat zgrade nekadašnje zidarske škole, dograđeno južno krilo i adaptirani su svi ostali prostori škole. 

Već u idućoj školskoj godini prestaje raditi elektrotehničko usmjerenje, a 1979. i drvoprerađivačko s đačkim domom u Novom Vinodolskom. Kao nadomjestak za gimnazijsko usmjerenje uvodi se u školskoj 1979./1980. godini, uz već postojeće turističko, i ekonomsko usmjerenje.

Godine 1988. sredstvima samodoprinosa izgrađena je dugoočekivana školska sportska dvorana. Kao posljedica ponovnog uvođenja gimnazijskog programa 1990. te produljenja školovanja u obrtničkim zanimanjima, godine 1991. dograđeno je zapadno krilo škole s tru nove učionice.

Od 1992. godine Škola dobiva službeni naziv kakav i danas ima – Srednja škola dr. Antuna Barca Crikvenica.  

IZVOR: 
Pavlić, Petar. 1997. Kratak prikaz razvitka srednjoškolske naobrazbe u gradu Crikvenici. Postignuća i trenuci,  2. 15-18.